Šaljive pjesme

Pas – slikar

Jedan pas bio bijel,

Pravi slikar cijel.

On je bio dobro slikao

I uvijek je glasno vikao.

Imao je plavu kosu,

Smijao se svakom štosu.

Pričao je svakom kitu

Smiješio se jednom hitu.

Naslikao je drvo i

Popeo se na mjesto prvo.

Tena Faletar, 3.a

Krava  - pjevačica

Bila jednom jedna krava

njoj je hrana bila trava.

Bila je pjevačica,

sestra joj skakačica.

Imala je muža bika,

kćerka joj se zvala Kika.

Imala je crnu kosu,

smijala se svakom štosu.

Ana Cvetković, 3.a

Krava – plesačica

Bila jednom jedna krava,

Hrana joj je bila trava.

Mama joj pjevačica,

A ona je plesačica.

Imala je muža Raka,

A sestra joj je bila koka.

Mirta Fištrović, 3.a

Krava na Mjesecu

Jedna je krava po Mjesecu šetala

Nikome tamo nije smetala.

Tamo je bila kao kod kuće,

Nije joj bilo nimalo vruće.

Istina, ne znam što je pasla,

Znam samo da je odlično rasla.

Nije joj tamo bilo ružno,

Bilo je samo malo tužno.

Nikoga tamo nije sretala,

Samo se cijelog dana šetala.

Samo je putem malo zijevala

I usput malo pjevala,

A rog joj je u zvijezde stršao,

Ona je rasla, a Mjesec mršao.

Kako je krava stigla tamo

O tome mogu reći samo

Da je bila obična krava

Kao i svaka druga, prava.

Andrea Ivić, 3.a

Krava – plesačica

Jedna se krava zvala Tinka

jela je milku i mango,

a plesala tango.

Nosila je bijelu haljinu,

plave sandale i torbu zelenu.

Išla je na satove joge

aa ima čvršće noge.

Bila je plesačica prve klase,

plesni partner joj je bio prase.

Anamaria Cvetković, 3.a

Roda liječnica

Jedna roda bila je liječnica

Za svaku lošu stvar u rečenici,

Na pameti bila bi joj niječnica.

Voljela je kolače pravit,

I na posao omiljeni šešir stavit.

Imala prijateljicu Rinu,

Koja je voljela čokoladu Dorinu.

Naučila je plesat čak,

Kad joj je u posjet došao rak.

Ona je krojač po struci,

Zato ima ljubičaste rukavice na ruci.

Nikolina Valentić, 3. a

Biljka tijekom dana

Moja biljka je lijepa. Bijela je i jako mala. Kada netko pokosi travu tako pokosi i nju. No ona onda ponovno naraste. Ima žuti krug u sredini , zelenu haljinu i male listiće. Taj cvijet zove se tratinčica. Imam ih po cijelom dvorištu.

Mario Mrvčić, 3.a

Biljka tijekom dana

Na jednom polju smjestili su se suncokreti. Ujutro diže glavu i pogledava sunce. Suncokret kao da ima žilice od čovjeka pa se cijeli dan okreće za suncem. On ima žute latice i sjemenke u sredini, ima dugu peteljku i listove. Ljudi ga koriste za suncokretovo ulje i sjemenke koje se mogu pržiti. Iz suncokreta curi nešto ljepljivo. Kod mene u dvorištu naraste svake godine jedan suncokret. Ne želimo ga kidati, mogu ga promatrati kako raste. Suncokret ima energiju koju mu daje sunce. Kada završi svoje okretanje vrati se na početak i čeka drugo jutro.

Klara Solarević, 3.a

Biljka tijekom dana

Jednog dana sam kod bake vidjela da rastu ruže na balkonu. Jako su mi se svidjele jer obožavam crvenu boju. Njihovi trnovi nikada nisu bili oštri. Svaki dan kada bih došla kod bake zalijevala bi svaku posebno jer sam očekivala da će u proljeće narasti još više ruža. Toliko su mi bile lijepe da sam poželjela imati svoj vlastiti vrt prepun ruža. One su jednostavno prekrasne, a najviše poslije kiše kada se skupi kapljica po laticama.

Nikolina Valentić, 3. a

Suncokret

Suncokret ujutro pozdravlja sunce. On ima žute latice. Može biti velik ili malen, no najčešće je velik. Raste na polju. Od suncokreta se dobivaju sjemenke koje se peku i jedu. Od njega se dobiva i ulje koje služi za hranu. Cijeli dan se okreće za suncem. Mislim da se on zove suncokret jer se okreće za suncem i izgleda kao sunce. Ja ga zovem sunčev cvijet. Suncokret baš i ne miriše. Suncokret volim jer nam daje sjemenke i liči na sunce. Kad je tmuran dan pogledam u suncokret i razveselim se.

Anamaria Cvetković, 3.a

Mirno spavaj grade – Osijek

Mirno spavaj grade Osijek.

Neka ti mjesec uspavanku pjeva,

a zvijezdice pokrivač naprave.

Neka ti katedrala laku noć poželi,

a Veliki park  jastuk napravi.

Sanjaj ševe što pjevaju, sunce što sija

i djecu koja se igraju u parku.

Neka ti Drava stanovnike čuva.

Kad se probudiš sve što si sanjao bit će stvarnost.

Ševe će pjevati, sunce sjati,

a djeca će se igrati u parku.

A kada opet padne noć, ja ću ti reći laku noć.

Anamaria Cvetković               

Mirno spavaj, grade Vukovare

Grade Vukovare želim ti mir i spokoj.

Želim da se ljudi više ne svađaju.

Da ljudi sve riješe mirnim dijalogom.

Jako želim da siromaštva više ne bude.

Neka ne bude nikakvih velikih sukoba.

Neka sve bude mirno, zaslužio si to.

Stjepan Komarčić

Mirno spavaj, grade Vinkovci

Mirno spavaj, grade Vinkovci

jer te čuvaju ulice,

trgovi i stanovnici.

Neka svi sklope oči,

jer jutro će

uskoro doći.

Bosut nek u tvoje krilo dođe,

a zatim u krevet pođe.

Nikolina Valentić

Mirno spavaj, grade Đakovo

Mirno spavaj,  grade Đakovo!

Nek ti katedrala uspavanku pjeva,

Mjesec nek ti sklopi oči,

a zvjezdice nek ti požele laku noć.

Zgrade, svjetiljke, stabla i ljudi nek te čuvaju.

Lijepe snove nek ti poželi fontana,

A kuće nek ti čitaju priče.

Ulice nek te grle, a sunce nek te pozdravi.

Ptce prije nego što pođu na spavanje nek ti pjevaju.

Automobili neka prolaze tvojim ulicama,

Nebo nek te pokrije noćnom dekom,

A na kraju, svi zajedno ne ti kažu:

Mirno spavaj, grade Đakovo!

Ana Cvetković

Mirno spavaj, grade Vinkovci

Vinkovci su grad kroz koji teče rijeka Bosut. Grad obilježavaju brojne znamenitosti kao što su: kazalište Joza Ivakić i kuća Ivana Josipa Kozarca. Najpoznatiji su po jesenskoj manifestaciji Vinkovačke jeseni na kojima se okupljaju brojna folklorna društva iz cijele Hrvatske. A, kada se sva ta blještavila završe i jeseni privedu kraju, grad ostaje prazan i uspavan, a jedino svjetlo mu daje lampa nasred Vinkovaca, koja je opjevana i čeka sljedeću jesen.

Klara Solarević

Mirno spavaj selo moje

Kada žarko sunce zađe, a svjetlo dnevno nestane mjesec nam se tiho javlja, mrak nam nosi s radošću.

Krijesnice nam svojim svjetlom osvjetljavaju put, a psi koji laju svako u svom šoru noćnu tišinu ubijaju. Psi se umoriše pa zaspaše, ljudi svjetla u kućama ugasie i na počinak odoše.

Sve je tiho u mom selu sanak mirni sniva, samo poneki vlakić nešto mirno prošapće.

Mirno spavaj selo moje dok prvi pjetao ne zapjeva.

Mirta Fištrović

Mirno spavaj, Madrid!

Mirno spavaj, Madrid!

Budi sretan što je Real pobjedio Barcelonu.

Oprosti grade što ne možeš spavati od

buke navijača Reala.

Buka navijačka će proći, a ti ćeš u san poći.

Blaž Keškić

Mirno spavaj, Osijek grade

Kada grad Osijek spava prvo se upali rasvjeta , svjetleći vojnici.

Pa kažem na to čuvajte me svjetleći vojnici!

Onda se protegne Drava, toliko je glasno zijevala

(šumila) da ju čuje Sava, Bosut i Dunav.

Pa se i meni stade zijevati i kažem

Mirno spavaj, Osijek grade.

Jakob Šarc

OBLACI

Bili jednom jedni oblaci koji su se stalno svađali. Jednog dana gurali su se i počela je grmljavina i pala je kap kiše. Kap je sletjela na suhi cvijet. Cvijet se pitao otkud je pala kap  kiše. Kap kiše se veselila što može zaliti suhi cvijet. Cvijet se osvježio i zahvalio kapi kiše. I tako su cvijet i kap kiše postali prijatelji.

Blaž Keškić, 3.a

BIJELA PRIČA

Bio jednom jedan bijeli miš i volio je bijelo mlijeko. Živio je u bijeloj kući izdubljenoj na zidu, uvijek je skupljao bijeli sir. Jednog dana iznenada mu netko pozvoni na vrata on otvori i pogleda , to su bili njegovi bratići sivi miševi. Ogladnjeli su mu bratići, on im je ponudio bijeli sir. Bratići su pojeli sav bijeli sir. Bijeli miš se naljutio i istukao svoje bratiće. Od toga dana bratići više ne dolaze i bijeli miš živi raskošno i ima puno bijelog sira.

Klara Solarević, 3.a

PUSTOLOVINE JEDNE KAPLJICE

Kada je kapljica kiše padala vjetar ju je otpuhao u Jadransko more. Vidjela je mnoge ribe i upoznala čudna stvorenja kao: meduze, škorpione i lignje. Ali bila je i tužna zato što je Jadransko more jako zagađeno. Ali opet mora biti sretna zato što puno ljudi brine za Jadransko more kao otok Krk. Sretna je zbog još jednog razloga zato što zna da će se pretvoriti u paru i vratiti u oblak i čekat će ju još jedna pustolovina.

Stjepan Komarčić, 3.a

KAPLJIČIN PUT

Bio je lijep i sunčan dan, ali odjednom su se pojavili sivi kišni oblaci i počela je padati kiša. Zadnja kapljica je bila jako spora pa ju je vjetar odnio. Pala je pokraj rijeke na kamen. Nakon nekoliko minuta puhnuo je još jači vjetar i odnio ju je u rijeku, no tamo nije završio njezin put. Rijeka je tekla i kapljica je dopsjela u vodopad. Dok je vodopad padao vjetar je jače zapuhao i kapljica je dospjela u jedno malo selo i pala je u ouk. Pala je na tlo i razbila se na tisuće malih kapljica. Tako je njena pustolovina završila u tom malom selcu.

Mirta Fištrović, 3. a

KIŠNA KAP

Jučer je došao jedan crni oblak i iz njega je iskočila jedna malena kapljica. Padala je jako dugo. Ta mala kapljica puna života, reće i veselja pala je na list i skroz ga smočila. Bila je sretna što ga je od prašine očistila. Padala je s lista na dok nije upala u jedan stari lonac. Kad je upala u lonac shvatila je da je opet zarobljena kao i u onom crnom oblaku. Počela je brinuti hoće li više ikada vidjeti plavo nebo i opet biti slobodna. Čekala je i čeznula iz sata u sat. Nakon dva sata dotrčao je pas i prevrnuo lonac. Kapljica je bila ponovno slobodna, poput suze potekla je između travki. Odjednom je počela biti kiša, čula se sipnja i lupkanje. Kapljica se stopila s ostalim kapima, postajala je veća i veća. Ta nemilosrdna rijeka kapi teče i kvasi sve pred sobom. Naša mala kap veselo teče i nema joj kraja.

Tena Faletar, 3. a

PUSTOLOVINE JEDNE KAPLJICE LILI

Jedna kapljica kiše je napustila oblak. Prvo je zalila cvijet u NIninom vrtu, pa je smočila Mun nos i Anin crtež. Onda je otišla u jezera. Vidjela je sama štuku, pijavicu, puža barnjaka i mnoge druge životinje. Prvo je bila u želucu štuke pa u ustima čaplje. Na kraju je nitko ne zna kako završila u Jadranskom moru. Susrela je srdelu, oslića, brancina, lista, ražu, kovača i škrapinu. Nakon igre sa škampima i morskim konjicima stiglo je iznenađenje za kapljicu. Došla je njezina obitelj. Toliko je bila vesela da je završila u ustima škampa Bere. Odmah je morala proslaviti. Ako netko bolje posluša možda čuje smijeh i veselje kapljice Lili.

Anamarija Cvetković, 3. a

KAPLJICE

Nakon što napusti oblak, kapljica kiše pada. Ovaj put je pala na cvijet. Nakon nje je i leptir došao na isti cvijet i zajedno su ga gledali. Druga je pala u rijeku i bila sa ribama, treća je isto pala pala u rijeku pa su zajedno promatrale ribe. Četvrta kapljica pala je na krov kuće. Njezine prijateljice su isto pale na krov kuće. Neke kapljice su pale u šumu punu cvijeća, zelenila i raznih životinja. Bilo im je predivno.

Ana Cvetković, 3. a

PUTOVANJE S OBLAKOM

Kada bi mogla jahati na oblacima želja bi obići svoju domovinu. Prvo bi svratila u brežuljkasti kraj pun vinograda. Tamo vrijedni ljudi uz pomoć sunca uzgajaju najljepše grožde. Porazgovaral bi sa strašilom koje plaši čvorke, oni su najveći neprijatelji vinograda. Dalje bi otplovila u glavni grad moje domovine Zagreb. Možda bi pustila mali pljusak na Trgu bana Josipa Jelačića da operem bana i njegovog konja. Pustila bi i jedan veliki pljusak na Plitvička jezera, da slapovi budu što ljepši i veći. Mahnula bi pastiru koji čuva stado ovaca na našoj najvećoj planini Velebitu. Pustila bi malo kiše da zazeleni travu da ovce imaju što pasti. Odjednom iz visine ugledam veliko plavo more koje je blistalo od sunčevih zraka. To je bio najljepši pogled na svijetu.

Mirta Fištrović, 3. a

MOĆ PRIJATELJSTVA

Dok sam još bila mala upoznala sam Laru, moju prvu prijateljicu. Kad mi bude dosadno idem do Lare. Nekad se posvađamo ali se i pomirimo. Često si pomažemo riješiti problem. Život mi ne bi bio potpun bez prijateljice . Dobro se zabavljam s njom. Svašta crtamo, izrađujemo i zabavljamo se. Ovaj svijet ne bi bio dobar bez prijatelja. Neki prijatelji ponekad pogriješe, ali se uvijek može dati druga prilika. Stvarno mislim da bi svijet bez prijatelja bio siromašan, tužan i jadan.

Tena Faletar

MOĆ PRIJATELJSTVA

Imati prijatelja je moć. Zato što će te jedini prijatelj podržavati u nekoj ideji. Uvijek će biti uz tebe. Njemu možeš odati bilo kakvu tajnu. Neće je nikome odati. S njime možeš pričati o različitim temama. On će uvijek biti povjerljiv. Samo pravog prijatelja se može prepoznati u duši. Da se nađu dva najbolja prijatelja to može odrediti samo sudbina. Imati pravoga prijatelja je veliko bogatstvo.

Stjepan Komarčić

MOĆ PRIJATELJSTVA

Prijateljstvo je nešto posebno. Kada imaš prijatelja imaš puno toga. Imaš se s kim igrati i razgovarati. Ne moraš ići sam do škole, u školi se družiš i o puno stavri razgovaraš s prijateljima. Naučiš nešto novo od njih, i oni od tebe. Darujemo jedni drugima osmijeh i lijepe riječi. Moć prijateljstva je enšto neuništivo.

Leonardo Ivić, 3. a

ENTOPIJSKO SLAVLJE

Svake godine u Entopiji se priređuje veliko slavlje koje traje mjesec dana. To slavlje je zapravo rođendan princeze Aurore. Uvijek bude veselo pa ove godine će možda biti veselije jer princeza puni 19. godina, a i mora se udati. Čarobnjaci, vile, vještice i svi ljudi u kraljestvu pripremaju sve za proslavu. Dvorac se sjajio, a princeza Aurora je samo šetala po kraljestvu. Odlučila je da će sa prijateljicom Pepeljugom i Zlatokosom posjetiti svog zaručnika princa Tijana.

Na putu do Tijanovog dvorca je bila špilja zmaja Fafnina koji je jednom odteo Auroru. Kada su došli do špilje tiho su prošle da ih Fafnin ne primjeti no, on ih je primjetio. Zgrabio je Zlatokosu za njezinu dugu kosu. Pepeljuga i Aurora su povukle Zlatokosu, ali Fafnin je poletio i odveo ju. Aurora i Pepeljuga su ih pokušale stići, ali nisu uspjele. Taman kada su htjele otići u dvorac i reći tužnu vijest pojavio se Tijan na konju, a iza njega je bila Zlatokosa. Tijan im je ispričao kako kada je htio doći na Aurorin rođendan na putu je sreo Zlatokosu koja mu je rekla da se izgubila. Kad su čuli priču svi su otišli na rođendan.

Nekoliko dana poslije Aurora i Tijan su se vjenčali. Bilo je to najljepše vjenjčanje. Vile Flora i Fiona su sašile najljepšu vjenčanicu. Aurora je blistala, a ostali su se odlično zabavili. Nekoliko godina poslije Aurora je rodila dvije djevojčice Korinu i Koranu. Ona i Tijan su im stalno pričali priče o zmaju Fafninu i njihovim pustolovinama. Kraj!

Anamarija Cvetković, 3.a

PRIJATELJSTVO

Prijateljstvo je nešto najljepše na svijetu. Prijatelju možeš reći sve svoje tajne i probleme jer on to nikome neće reći. Nije važno imati mnogo prijatelja, važno je imati jednog pravog. Prijatelj će uvijek biti uz tebe. Kad te netko napusti imati ćeš njega, on te nikad neće napustiti i nešto odbiti, uvijek će se složiti s tobom. Ako imaš prijatelja nikad nećeš biti sam.

Ana Cvetković, 3.a

MOĆ PRIJATELJSTVA

Meni ne trebaju novci kako bi bila bogata. Trebaju mi samo prijatelji, jer oni su pravo bogatstvo. Kada je prijateljici krvario nos otrčala sam do toaleta sa vlažnim maramicama, nakon čega sam rekla učiteljici što se dogodilo. Nedavno kada mi je bilo loše prijateljice su mi pomogle spremiti stvari u torbu, otpratile su me do garderobe. Kada smo prijateljice i ja išle kući iz škole ona je kupila dvije žvakaće gume, jednu za mene i jednu za sebe. Mogla bih još mnogo toga nabrojati. Pravi se prijatelji poznaju i u dobru i u zlu. Ako je prijatelju teško treba mu pomoći, ali kada je sretan treba svoju sreću podijeliti s drugima.

Mirta Fištrović, 3.a

U ŠUMI

Već pred noć Mjesec gleda,

dok umorno Sunce sjeda.

Kroz mrklu noć

zečevi trče,

a medo iz brloga

glasno hrče.

Spori puž kroz

gustu šumu zastajkuje,

no skakavac veselo poskakuje.

Pomalo iz oblaka sniježi,

a spretna lija u šumu bježi.

Uz sav taj snijeg i 

munnja sijeva,

ali slavuj hrabro pjeva.

Nikolina Valentić, 3.a

U ŠUMI

Mali medo sjeda, 

u daljinu gleda.

U daljini svinja trče

pa zaspi i hrče.

Po zelenoj travi poskakuje ptičica mala.

Prekrasan leptir s cvijeta na cvijet zaskakuje mali.

Polako priroda u san bježi, 

dolazi zima snježi.

Viore se pahulje bijele, 

zima pokazuje zube bijele.

Prolazi zima dokazuje se,

a proljeće stiže.

Prekrasne ptice pjevaju sve više.

Leonardo Ivić, 3.a 

ZIMA JE S NAMA

Mala vjeverica s prozora gleda,

gricka svoj žir i na pod sjeda.

Male lisice kroz šumu trče, 

a veliki medo u svojoj špilji hrče.

Mali zeko kroz šumu zastajkuje,

pa opet nastavi pa poskakuje.

Cijela šuma snijegom sniježi.

Mali vjetrić šumom bježi.

Stjepan Komarčić, 3.a

NOVI PRIJATELJ

Jednog sunčanog dana prošle jeseni mama me poslala u vrt po jabuke za kolač. Dok sam skupljala jabuke ispod stabla primjetila sam neobične ogrizotke na jabukama. Kad sam bolje pogledala vidjela sam tragove kopita kao da pripadaju malom konju. Pomislila sam da je to nemoguće i nastavila sa svojim poslom. Odjednom mi se učinilo kao da netko plače. Krenula sam prema mjestu otkuda se čup plač i ugledala prekrasnog malog ponija. Bio je jako malen, crvene boje s plavom grivom i zelenim očima. Imao je mala krila. Izgledao je uplašen i usamljen. Javila sam mu se i ponudila pomoć. Izgubio je svoju malu čarobnu vrečicu uz pomoć koje se mogao vratiti u svoju zemlju. Zajedno smo je našli i moj novi prijatelj je morao otići. Na trenutak mi je bilo kao Alisi u zemlji čudesa.

Tena Faletar, 3. a

PRVI SNIJEG

Dok vani sniježi

mačak Riki bježi,

začuđeno gleda

pa na balkon sjeda.

Vrabac malo zastajkuje 

pa veselo po grani poskakuje.

Kod susjeda plahta viori se

protiv vjetra bori se.

Po snijegu psi trče

dok negdje u skolništu ježić hrče.

Svako dijete svoga snješka pokazuje

da je njegov najveći dokazuje.

I da grmi i da sjeva

na snijegu se uvijek pjeva.

Mario Mrvčić, 3.a

PODNEVNO SUNCE

Zlatno sunce u podne je najljepše.

O žarko sunce ono mi daje volju za život!

Upeklo si svako popodne

i sjajno siješ svoje

zrake u živote.

Čekam te opet sutra,

da mi dođeš nakon

maglovitog jutra.

Jakob Šarc, 3. a

Moj dida i ja

Moj dida zove se Vinko i on je sjajan. Kad dođem kod njega svašta radimo: hranimo zečeve, čistimo im, brinemo se o pticama… Na kraju dana večeramo hrenovke ili jaja za umakanje. Poslije večere gledamo filmove i serije. On me uvijek štiti i brani. Poznajem ga od rođenja i uvijek je uz mene. Kad sam imala 2 godine imala sam 3 puta fraz. Moj otac je bio na putu, zato je moj dida mamu i mene odveo na hitnu. On voli životinje kao i ja. Čim sam ga vidjela znala sam da ćemo svašta proživjeti. Možda nekada pretjera s kilažom, ali to se može svakome dogoditi. Moj dida je brižan i uvijek se brine o meni kad sam bolesna. Vodi me svuda sa sobom, jer je moj najbolji djed, a ja sam njemu najbolja unuka. On je moj dida Vinko.

Tena Faletar, 3. a

Putovanje s oblakom

Moj prijatelj oblak i ja putovali smo nebom. Lebdjeli smo iznad velikih zgrada i kuća, a ljudi su izgledali tako sićušni i smiješni. Vidjeli smo livade, šume. Čak smo se utrkivali s automobilima. Zaustavili smo se nad jednim poljem i ugledali ljude kojima je bilo jako vruće, pa smo zakrilili sunce da imaju malo hlada.

Odjednom je puhnuo jak vjetar, moj oblak je nestao, a ja sam padao i padao. Probudio sam se na podu pokraj kreveta. Iako je to bio samo san, dobro sam se zabavio.

Mario Mrvčić, 3.a

Putovanje s oblakom

Jednoga lijepoga dana dok sam se igrala pojavio se oblak iznad mene. Bio je bijele boje. Kad sam ga ugledala upitao me nježnim glasom želim li letjeti s njim? Željela sam da mi pokažeš sve ljepote koje ima moja Hrvatska. Tako se oblak spustio niže i ja sam se popela na njega. Oblak me upitao gdje bi željela da me odvede. Željela sam vidjeti sva jezera, sve livade, sva brda, sve planine, sve rijeke, cijelo more i otoke.

Tako me oblak ponese u sve krajeve moga zavičaja. Moje putovanje s oblakom bilo je nezaboravno.

Ivana Vrljić, 3. a

Putovanje s oblakom

Bio je predivan dan i igrala sam se vani. Odjednom je kraj mene stao veliki oblak koji me pitao hoću li s njim na put. Rekla sam da hoću. Počeli smo letjeti. Odozgo sam sve vidjela. Pitao me gdje želim ići, a  ja sam rekla da želi u Đakovo. Kad smo došli vidjeli smo prekrasnu katedralu, fontanu i tako male kućice. Vidjela sam cijelo Đakovo, a onda sam čula mamin glas i vikala je: „Ana zakasnit ćeš u školu.“ Probudila sam se tužna jer je to bio samo san, ali je bio najbolji.

Ana Cvetković, 3. a

Putovanje s oblakom

Jednog zimskog jutra moj prijatelj oblak i ja smo putovali. Ja sam se divila prekrasnom snijegu, a on je započeo razgovor. Pitao je kamo bi željela ići. Rekla sam da bi voljela vidjeti gorski zavičaj. Voljela bi vidjeti zimu u tom zavičaju. Kada smo došli svemu sam se divila. Divila sam se planinama prekrivenim snijegom, šumama i zaleđenim slapovima. Pitao me želim li se sanjkati, rekla sam da želi. Sanjkanje je bilo prekrasno, ali je kratko trajalo morali smo dalje. Odjednom se začuje Anamaria moraš se ustati ideš u školu. To je bila mama. Sunce je sjalo, a ja sam shvatila da je to bio san.

Anamaria Cvetković, 3.a

Putovanje s oblakom

Jednog popodneva ugledala sam prelijepog leptira pa sam potrčala za njim. Iznenada me zaustavi oblak i pitao me želim li putovati na njegovim leđima. Rado sam prihvatila poziv. Popela sam mu se na leđa, a on je brzo poput vjetra poletio u visine. Uputila sam ga gdje da odletimo, rekao mi je da ja odlučim. Zaželjela sam otići na more. Zaustavili smo se na krošnji mandarine i predahnuli od dugog puta. Vidjeli smo galebove i ribare kako puno rade i očekuju dobar ulov. Pitala sam ga da li i drugu djecu nosi na svojim leđima i ispunjava njihove želje. Odgovorio mi je da svaki dan neko drugo dijete usreći i vodi na duga putovanja.

Nikolina Valentić, 3. a

Jesenska pjesma

Šumom luta i pozdravlja ljeto,

a djeca ju promatraju sjetno.

Stigla do grada,

a ja se pitam gdje su topli dani sada?

Tuga vlada i žute boje,

ljeto je odbrojilo dane svoje…

Klara Solarević , 3. a

Jesen

Došla je jesen,

uzela kist,

obojala je svaki list.

Oblake donijela,

kišu po selu prolila.

Otišla  je i u grad,

donijela je listopad

pa je svaki put

sada zbog nje žut.

Ljudima je posla dala,

a oni su joj rekli hvala.

Ljudi žurno rade,

plodove beru i nose

pa neće po zimi morati da prose.

Domagoj Puškarić, 3. a

Jesen

Stiže nam jesen žuta

puno lišća pokraj puta.

Kiša stalno pada

jabuka je puna slada.

Zaljubljeni na klupama odmaraju,

djeca raznim bojama listove šaraju.

Luka Barić, 3. a

Početak školske godine

Bio je početak školske godine. Dječak Marko je krenuo u drugi razred. Dogodile su mu se neobične stvari.

Učiteljica je zadala za zadaću da napišu sastav o ljetu. Markove knjige su se razbježale, a on se otišao brzo igrati. Ujutro je otišao u školu. Učiteljica je rekla neka svatko donese svoju bilježnicu. Marko je rekao učiteljici da su se knjige i bilježnice razbježale i da ih je lovio, ali nije uspio uloviti. Cijeli razred se počeo smijati. Marko je sagnuo glavu i bio je tužan.

Došao je kući i odmah je pisao sastav. Učiteljica ga je pohvalila jer je napisao najljepši sastav u razredu. Marko je shvatio da je pogriješio i od tada redovito piše zadaće.

Domagoj Puškarić, 3. a

            Čudesni patuljak

Jedne večeri sva umorna od napornog dana u školi otvorila sam svoju školsku torbu i krenula izvaditi knjige. No tamo nije bilo ničega osim moje kutijice za hranu, ali još čudnije je bilo što se na dnu torbe nalazila malena kapica..

Primila sam kapicu za ruku kada odjednom ispred mojih očiju se pojavi čudesan čovječuljak. Rekao mi je da mu ostavim kapu , a ja sam mislila da to samo zamišljam. Odjednom mi maleni čovječuljak krene strogim glasom govoriti da mu vratim kapu. No nisam ga poslušala i rekla sam mu da mi vrati moje knjige i pernicu.

Patuljak se izgubio i nigdje ga nije bilo. Par minuta poslije donio mi je knjige i pernicu, a ja sam mu kao nagradu dala njegovu kapu. Odjednom patuljak pozove i druge patuljke, a zatim mi se svi zahvale na vraćenoj čarobnoj kapi.

Nikolina Valentić, 3. a

Izgubljeni pribor

Jednog dana u školi nakon velikog odmora vratili smo se u razred i dogodilo se nešto čudno. Sve naše knjige, bilježnice i olovke su nestale.

Na početku sam pomislio da više nema škole, ali kada sam pogledao u svoje prijatelje ipak sam shvatio da volim školu jer u njoj mogu puno toga naučiti i zabaviti se. Krenuli smo u potragu za nestalim knjigama i nismo ih mogli uspjeli pronaći.

Sljedeći dan kada smo došli u školu knjige su bile na stolu no nismo znali kako i zašto. Prava mala misterija.

Gabrijel Lajtman, 3. a

Nestale stvari

Krenula sam u školu ne sluteći da su mi knjige i pribor nestali. Kada sam učiteljici htjela pokazati zadaću vidjela sam praznu torbu. Od šoka sam se skoro onesvijestila.

Uspaničarila sam se i učiteljici rekla kako su mi stvari ukradene, a ona je rekla da sam ih samo zaboravila ponijeti. Otišla sam kući razmišljajući o mački o kojoj mi je mama govorila. Sjećam se da se zove Maca Papučarica i da djeca koja nisu spremila svoje stvari ona ih odnese i pomogne spremiti. Ali moje su stvari bile pospremljene u torbu. Na pamet mi pada samo jedno, sigurno su mačići krenuli u školu. Knjige su skupe, a Maca ima barem dvoje, troje mačića. Ona zna da su moje stvari uredne i da rado dijelim pa ih je posudila.

Kad sam  stigla kući tajna o nestalim stvarima bila je otkrivena. Pogriješila sam samo što sam sumnjala u Macu, a na pamet mi nije pao jedan lukavi mačak Jakov. Naravno da je on sakrio moje stvari.

Tena Faletar, 3. a

Nestali pribor

Kada sam došao iz škole prijatelj me zvao da se idem s njim igrati. Kada sam došao kući potpuno sam zaboravio na zadaću.

 Bio sam preumoran i išao prijepodne u školu. Čuo sam mamin glas: „Stjepane diži se.“ Kada sam se digao nikoga nije bilo . Otišao sam u zahod. Nešto sam  pojeo i obukao se. No nigdje nije bilo moje torbe. Kada sam se okrenuo čuo sam glas svojeg pribora.

Torba je imala velike zube, olovke su bile preoštre i kada se torba približila meni… Probudio sam se. To je ipak bio san.

Stjepan Komarčić, 3. a

Kažnjena lopta

Bili su ljetni praznici. Dječak Ivan se igrao u kući s loptom. Igra s loptom je loše završila.

Mama je Ivana upozorila da kuća nije mjesto za igru s loptom. On se prestao igrati. Mama je otišla kod susjede. Ivan je iskoristio priliku i nastavio se igrati. Lopta je veselo skakutala. Odjednom je završila u akvariju s ribicama. U tom trenutku je mama ušla u kuću i kada je vidjela loptu u akvariju bila je ljuta i počela je na Ivana galamiti. Rekao joj je da je lopta kriva, nije ga htjela slušati pa je sama odskakutala u akvarij. Mama mi je odgovorila da onda lopta ide u kaznu i bacila ju van, a lopta je pala među ruže.

Ivan je bio tužan. Uzeo je loptu i počeo joj se ispričavati. Ona kao da mu je odgovorila nešto poput ksss razumio je što znači taj zvuk ksss. Bilo je kasno za ispričavanje, lopta se probušila. Shvatio je da je zbogt svog neposluha ostao bez najbolje prijateljice. Otišao je kod mame i zamolio ju da mu oprosti. Mama ga je jako zagrlila.

Domagoj Puškarić, 3. a